Prvi pisani tragovi ljekarništva

Prvi pisani spomen neke ljekarne i ljekarništva na hrvatskome tlu nije iz Dubrovnika, nego iz Trogira iz 1271. No Dubrovnik ne zaostaje puno, a dana 7. kolovoza 1281, u prvoj knjizi iz serije Debita notariae, koja se čuva u Državnom arhivu u Dubrovniku, zabilježena je jedna priznanica o isplati duga u kojoj se spominje stanoviti ljekarnik Bazilije, što bi bio prvi spomen nekog ljekarnika u Dubrovniku

 

 

S pravom možemo biti ponosni na dubrovačku povijest, kako na onu davnu, tako i na ovu najnoviju, kada su naš Grad i naša domovina Hrvatska uspješno obranjeni u Domovinskom ratu. Brojni su kulturni i civilizacijski dosezi koje baštinimo iz dubrovačke povijesti.

Krajem trinaestoga stoljeća imati gradski Statut i Statut carinarnice te organizirati notarsku i kancelarijsku službu, u narednim stoljećima brojnim odredbama organizirati izgradnju Grada i njegovih utvrda, urediti i popločati ulice, izgraditi kanalizaciju, uvesti higijenske mjere, otvoriti 1377. godine karantenu kao oblik preventivne zaštite od širenja kužnih i drugih bolesti, godine 1416. bitno ograničiti trgovinu robljem uz oštre kazne za prekršitelje, 1432. utemeljiti nahodište za nezbrinutu djecu, 1437. dovesti živu pitku vodu u Grad – sve to i još puno toga što ovdje nije spomenuto, nikako ne može biti slučajnost, i to u jednom malenom Gradu, makar i tijekom nekoliko stoljeća.  Naravno,ne bi se sve ovo moglo postići bez materijalne podloge koju je Dubrovnik imao, no još je od toga bitnija svijest i želja dubrovačkih vlasti, kroz vjekove, da svojem stanovništvu osiguraju što bolje uvjete života.

USTROJ LJEKARNIČKE SLUŽBE

Veliku su brigu dubrovačke vlasti vodile o ustroju i organizaciji liječničke i ljekarničke službe u Gradu. Knjige i spisi Državnog arhiva u Dubrovniku prepune su podataka o skrbi vlasti za zdravlje građana. Tu ćemo naći stotine odredaba dubrovačkih vijeća o sprječavanju širenja i preventivnim mjerama protiv zaraznih bolesti, ponajviše kuge, ugovore između komune a potom Republike s brojnim liječnicima i ljekarnicima, u kojima se striktno određuje djelokrug njihova rada, plaća i smještaj. Iz ženidbenih ugovora, oporuka, pa i sudskih spisa, ponekad je moguće rekonstruirati gotovo čitav ljudski život i djelovanje, na primjer, nekog ljekarnika. Dubrovački Arhiv, sa svojih preko sto tisuća samostalnih isprava, više od osam tisuća uvezanih kodeksa te preko petnaest tisuća dokumenata osmanske provenijencije, koji pokrivaju period od početka jedanaestoga stoljeća do prestanka postojanja Dubrovačke Republike, općenito predstavlja neprocjenjiv izvor za proučavanje dubrovačke, hrvatske, pa i svjetske povijesti. To je, valja i ovdje podsjetiti, jedan od najbogatijih i najbolje sačuvanih arhiva na svijetu.

No nas ovdje najviše zanima ljekarništvo i dubrovačka ljekarna samostana Male braće. Povjesničari farmacije “datumom rođenja” europskoga ljekarništva drže godinu 1240. Te je godine Fridrih II, kralj Obiju Sicilija, u Melfi ma u Italiji obznanio poznati Medicinski edikt. njime je zakonski farmacija odvojena od medicine, a liječnicima je zabranjeno da posjeduju vlastite ljekarne, dakle, današnjim rječnikom, spriječen je sukob interesa. Tim je ediktom postavljen legislativni temelj ljekarništva, iz čega su se razvile ljekarne kao samostalne zdravstvene ustanove.

Začudo, prvi pisani spomen neke ljekarne i ljekarništva na hrvatskome tlu nije iz Dubrovnika, nego iz Trogira. Godine 1271. trogirski notarski spisi bilježe kupoprodajni ugovor za jednu ljekarnu. no Dubrovnik ne zaostaje puno. Dana 7. kolovoza 1281, u prvoj knjizi iz serije Debita notariae, koja se čuva u Državnom arhivu u Dubrovniku, zabilježena je jedna priznanica o isplati duga u kojoj se spominje stanoviti ljekarnik Bazilije, sin magistra Petrace iz Barija (Basilii specialis, fi lii magistri Petracce de Baro), što bi bio prvi spomen nekog ljekarnika u Dubrovniku. Iako je taj Bazilije bio ljekarnik, zacijelo je držao i ljekarnu, no valja znati da u to vrijeme ljekarne još nisu specijalizirane za pravljenje i prodaju isključivo lijekova. To su uglavnom bile trgovine raznom robom, u kojima su se također prodavali i lijekovi.

JE LI BILO LJEKARNE I PRIJE 1281?

To što prema sačuvanim notarskim knjigama Trogiru pripada prvenstvo nad Dubrovnikom, ne mora značiti da u Dubrovniku i prije 1281. nije bilo ljekarni i ljekarnika; zasigurno ih je bilo, ali o tome nemamo pisanog traga. Trogirske notarske knjige ipak su starije od dubrovačkih. Od kraja trinaestoga stoljeća nadalje sve je više arhivskih podataka koji nam posredno ili neposredno govore o ljekarništvu i ljekarnama. Zanimljiva su dva dokumenta upravo s kraja toga stoljeća: jedna isprava i jedna oporuka.

Isprava koja nas ovdje zanima sastavljena je u Veneciji 15. prosinca 1293, u dva primjerka, kako je u njoj i navedeno, za svaku ugovornu stranu po jedan. Oba su primjerka pohranjena u Državnom arhivu u Dubrovniku. naime, u Veneciju uime dubrovačke općine dolazi jako izaslanstvo koje čine plemići Pasko de Volcasso i Nikola de Crosse. Oni pred mletačkim notarom i svjedocima sklapaju ugovor s magistrom Markom Perom iz Venecije, ljekarnikom svete Marije Formose. On se obvezuje doći u Dubrovnik, gdje će uz godišnju plaću od 120 libara u naredne dvije godine držati ljekarnu, na čast općine i dubrovačkog puka (ad tenendum stacionem ypotecharie siue speciarie ad honorem comunis et hominum de Ragusia).

Svoju oporuku dvije godine kasnije u Dubrovniku sastavlja jedan drugi ljekarnik. Dana 11. prosinca 1295. ljekarnik Girardo iz Piacenze, stanovnik Dubrovnika (magister Ghirardus de Placencia, habitator Ragusii), budući bolestan, ali pri zdravoj pameti, diktira dubrovačkom notaru svoju posljednju volju. braći propovjednicima, kod kojih je odlučio biti pokopan, te njihovu prioru aleksandru, ostavlja po pet perpera. rodici svoje žene ostavlja devet perpera kada se uda, dok njegova žena Margarita dobiva sve druge njegove pokretnine i nekretnine. Sve je ovo pomno zabilježeno na četrnaestoj foliji druge knjige serije Testamenta notariae, koja je pohranjena u dubrovačkom arhivu.

 

Ulomak iz monografije 700 godina Ljekarna Male braće 1317. – 2017. / 50 godina Ljekarne Dubrovnik 1966. – 2016.

Autor: Zoran Perović