Počinje škola! Motivirajte svoje dijete i naučite ga učiti

Roditelji mogu poticati motivaciju za učenje kod djeteta. Započnu li s “pripremama" još u vrtiću, budućim školarcima bit će lakše savladavati gradivo

Neka se vaše dijete “zrcali" u vama na način da vidi sebe kao nekoga na koga je roditelj ponosan zbog truda, marljivosti, kreativnosti i posjedovanja znanja. I uspjesi i poteškoće neka budu prilike koje će vas povezivati u odnosu.

Motivacija označava sva ona ponašanja koja usmjeravaju naše akcije i dovode nas do ostvarenja nekog cilja koji smo postavili. Kako možemo potaknuti dijete na učenje ako znamo da je učenje jedan od najzahtjevnijih procesa koji iziskuje puno napora, ustrajnosti, različitih sposobnosti i vještina? Kako bismo mogli pomoći djetetu da kao cilj izabere naučiti nešto novo, da ustraje u tom procesu i kako mu pomoći da bude bolje usmjereno na sam proces?

Naučite dijete učiti i učinite mu proces učenja zanimljivim. Naučite ga izdvojiti bitno od nebitnog, izrađujte mentalne mape, prenesite gradivo u oblik crteža, stripova, kartica, organizirajte kvizove i slično. Potičite ga da gradivo uči s razumijevanjem i povezuje ga sa svakodnevnim životom

Istraživanja, praksa i pojedinačna osobna iskustva pokazali su da smo više motivirani za aktivnosti u kojima doživljavamo ugodne emocije, ako vjerujemo da možemo u njima uspjeti i da će nam koristiti te ako postoje neki poticaji izvana koji usmjeravaju naša ponašanja u smislu nagrada i kazni. No, ono nešto što dolazi iznutra (intrinzična motivacija) bit će najbolji motivator našeg ponašanja. Tako sportaši koji su vođeni unutarnjim motivatorima dulje ustraju i ostvaruju bolje rezultate od osoba koje poticaj za svoju aktivnost u sportu vide isključivo kao želju za osvajanjem određene pozicije na natjecanju (ekstrinzična motivacija).

Zabavni put do znanja

Dakle, sigurno se sjećate učitelja i članova obitelji koji su vam na zabavan način od ranog djetinjstva pričali bajke, prenosili vam znanja iz obiteljske povijesti, predočavali vam važne bitke i/ili pomoću “pjesmica" (mnemotehnika) prenosili, primjerice, matematičke definicije. Možda ste bili talentirani za crtanje pa vam je nastavnica iz hrvatskog jezika zadala da nacrtate kako ste doživjeli lik iz nekog pročitanog književnog djela ili ste imali zanimljivu raspravu o filmskom hitu na satu engleskog jezika? Možda vam je nastavnik iz matematike dokazao da ste uspjeli riješiti zadatak od kojega ste htjeli odustati pa ste doživjeli svoj uspjeh pred cijelim razredom? Možda vam je učiteljica rekla kako je znanje nešto što vam nitko ne može oduzeti ili vam je djed rekao “dugo čuvanu tajnu" da ćete kad naučite čitati i zbrajati moći gledati zanimljive filmove ili pobijediti brata u društvenoj igri?

Dijete koje zna da može uspjeti naučiti gradivo, riješiti zadatak, koje će imati priliku dobiti pohvalu i/ili pokazati neku svoju vještinu, bit će više motivirano za izvršavanje školskih zadataka kod kuće ili na nastavi. Na taj način gradit će se njegovo akademsko samopouzdanje i vjera da može biti uspješno u rješavanju akademskih zadataka. Posljedično će takva iskustva pozitivno utjecati i na opće samopoimanje djeteta te snižavati njegovu nelagodu u situacijama u kojima osjeća da ga drugi procjenjuju. Unutarnju motivaciju za učenjem možete kod djeteta poticati još od predškolske dobi razvijanjem pozitivnih stavova djeteta prema znanju, knjigama, kreativnosti i procesu učenja. Zapamtite da ste, osobito u predškolskoj dobi, najvažniji model ponašanja za svoje dijete.

Savjeti za roditelje

Naučite dijete učiti i učinite mu proces učenja zanimljivim.  Naučite ga izdvojiti bitno od nebitnog, izrađujte mentalne mape, prenesite gradivo u oblik crteža, stripova, kartica, organizirajte kvizove i slično. Potičite ga da gradivo uči s razumijevanjem i povezuje ga sa svakodnevnim životom. Pokažite mu muzeje, filmove, neka upoznaje osobe i mjesta s kojima može povezati gradivo s nastave.

Mjesto za učenje neka bude organizirano na način da bude što je više moguće oslobođeno distraktora, odnosno stvari koje bi mu odvlačile pozornost. Neka radni stol bude uredan, osvijetljen, sa što manje stvari na njemu. Poželjno je da dijete uči većinu vremena na istom mjestu te da za vrijeme njegova učenja okolina ne bude bučna.

Dobro je čitanje naglas – na taj način je manje vjerojatno da će mu misli “odlutati". Važne bilješke može si staviti na ploču iznad radnog prostora, s papirićima kao podsjetnicima.

Birajte “bolje dane"- također je važno, osobito s manjim djetetom, procijeniti kad je dijete spremno i odmorno. Iskoristite “bolje dane" kad će moći odraditi više zadataka, pročitati više stranica lektire i slično.

Postavite realne ciljeve – pomognite djetetu postaviti realne ciljeve te prevladati situacije koje ga frustriraju, budite mu podrška u trenucima neuspjeha i prilikom proživljavanja neugodnih emocija.

Učenje odgovornosti – dajte djetetu mogućnost da preuzme odgovornost i za uspjeh i za neuspjeh, da preuzme odgovornost za propuste i pogreške te posljedice. Na taj način naučit će procijeniti u kojim situacijama mu je lakše i ugodnije, u kojima teže, kao i to da je sposoban suočiti se s problemima.

Pružite podršku –ako dijete “zapne" u problemu, pokušajte zajedno uvidjeti razloge: uči li dijete gradivo na neučinkovit način, ima li tremu, stiže li prepisati s ploče, ostavlja li si premalo vremena… Kada dijete ima iskustvo u uspješnom rješavanju problema, ispravljanju negativne ocjene ili svladavanju teškog gradiva, manje je vjerojatno da će izbjegavati problem, bit će samopouzdanije, efikasnije u suočavanju s poteškoćama. No, također će imati iskustvo podrške i zajedništva s vama kao roditeljem, iskustvo neodbacivanja u situacijama kad se i samo osjeća neuspješnim i lošim.

Ne ustručavajte se zatražiti pomoć stručnjaka

Iskoristite prilike kad i sami nešto pogriješite ili ne uspijete učiniti i povežite se s djetetom na način da mu pokažete kako on zadnji put nije odustao od teškog zadatka, iako vi u ovom trenu možda jeste. Neka se vaše dijete u vama “zrcali" na način da vidi sebe kao osobu na koju ste vi kao roditelj ponosni zbog truda, marljivosti, kreativnosti i posjedovanja znanja. Neka i uspjesi i poteškoće budu prilike da vas povezuju u odnosu, uz priliku da dijete bude samostalno i neovisno.

U slučaju da dijete ima poteškoće koje mu izraženije i dugotrajnije ometaju usvajanje gradiva i funkcioniranje u školi, slobodno zatražite savjet stručnjaka (psihologa, psihijatra, logopeda, socijalnog pedagoga, pedijatra) koji vam mogu pomoći prepoznati snage djeteta, kao i područja u kojima će trebati dodatnu podršku (savjetovanje, tretman, preporuke školi u načinu rada s djetetom).

Izvor: Adiva

AUTOR ČLANKA – Vlatka Križan – prof. psiholog, Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba