Je li ljekarna utemeljena i prije 1317.

Godina 1317. nedvojbeno je godina preseljenja samostana u Grad i uzima se za godinu utemeljenja ljekarne. Je li baš bila riječ o utemeljenju ili je i ljekarna premještena iz starog samostana svetoga Tome?

 

Dakle već krajem trinaestoga stoljeća postoji snažna svijest i briga dubrovačkih vlasti za zdravlje stanovništva, tolika da je jedno jako poslanstvo krenulo u Veneciju pronaći i dovesti ljekarnika u Dubrovnik. Ljekarnici, čiji se broj s vremenom povećao, jer se u rasponu od samo dvije godine u dokumentima spominju bar dvojica, bili su cijenjeni, poštovani i imućni ljudi.

Dolazimo do bitne godine 1317. Ona se općenito po tradiciji smatra godinom utemeljenja ljekarne samostana Male braće, ljekarne koja bez prekida djeluje do danas. Valja nam ovdje pomno pogledati i analizirati povijesne izvore koji o tome govore. Nažalost, pouzdanih onodobnih izvora veoma je malo. Ne postoji, recimo, neka fundacijska isprava, ni neki sličan dokument koji bi govorio o osnutku samostana Male braće i njegove ljekarne. Također, Zapisnici odluka dubrovačkih vijeća, serije Reformationes, koje možemo pratiti od

godine 1301, a u kojima bi moglo biti riječi o utemeljenju samostana Male braće, za veći dio 1317. godine nisu nam se sačuvali: svezak peti ima zadnji datum 16. travnja 1317, a naredni šesti svezak počinje datumom 17. svibnja 1318.

 

TREŠNJA 1667. I POŽAR UNIŠTILI SAMOSTANSKI ARHIV

 

No najveća nesreća je u tome što je stradao samostanski arhiv. Potpuno je izgorio u travnju 1667, u požaru koji je, nakon katastrofalnog potresa, danima i noćima harao srušenim, opustjelim i prestrašenim Gradom. Taj bi nam arhiv, da je kojim čudom spašen, bio prvorazredni izvor za proučavanje povijesti samostana Male braće i njegove ljekarne, od najranijih početaka do polovice sedamnaestoga stoljeća. Toga je svakako bio svjestan i otac Vital Andrijašević, franjevac koji je ovu tragediju preživio. Da bi spasio barem nešto, napisao je samostansku kroniku svoga vremena, od 1643. do svoje smrti 1688, a druga subraća nastavila su je pisati do 1713. godine. Na tom djelu ocu Andrijaševiću moramo biti iznimno zahvalni. Njegov se rukopis, naslova Chronicon necnon Decreta et acta capitulorum et congregationum provinciae Ragusinae, skupa s drugim vrijednim djelima danas čuva u Arhivu samostana Male braće. U toj Kronici Andrijašević navodi i podatak da se od pamtivijeka u prizemlju samostana nalazi i ljekarna.

Pogledajmo koji nas to povijesni podaci ipak nepogrešivo upućuju na godinu 1317. kao godinu utemeljenja samostana Male braće i njegove ljekarne.

Franjevci se u Dubrovniku u jednoj ispravi spominju već 1235, a uskoro osnivaju i samostan

svetoga Tome, koji se nalazio izvan gradskih zidina na Pilama, na predjelu zvanom jamine, u neposrednoj blizini današnjega hotela Imperial. Franjevci su imali Pravilo reda (Regula fratrum minorum), u kojem između ostalog stoji da se franjevci imaju brinuti za svoju bolesnu subraću. U ovoj se odredbi svakako mogu iščitati nastojanja da se u sklopu franjevačkih samostana, pa tako i dubrovačkog, podignu i uzdržavaju skromne bolnice, infi rmariji, te uz njih i priručne ljekarne, aromatariji.

PREMJEŠTANJE S PILA UNUTAR ZIDINA

 

Od 1316. do 1318. Dubrovčani su bili u ratnom sukobu sa srpskim kraljem Stefanom Urošem II. Milutinom. kao i više puta do tada, dubrovačke vlasti odlučuju porušiti sve kuće u predgrađu kako neprijatelju ne bi koristile kao uporište za napad na sam Grad. Tom prigodom porušen je i franjevački samostan svetoga Tome, a franjevci su premješteni unutar zidina. Tada se počinje graditi novi samostan Male braće, kakav i danas poznajemo. O ovome doznajemo iz jednog zaključka Velikog vijeća od 13. ožujka 1319. Tu se kaže da je za vrijeme dubrovačkog kneza Paula Morocena bio porušen franjevački samostan na Pilama radi obrane od neprijatelja. Dalje se navodi kako je u Malom vijeću bilo odlučeno da se unutar gradskih zidina pronađe novi teren te da se daruje Maloj braći za podizanje novoga samostana. najbitniji dio te odluke, zapisan na trideset petoj foliji verso, u šestoj knjizi serije reformationes, u izvornom latinskom tekstu glasi:

Cum tempore nobilis viri domini Pauli Moroceni olim comitis Ragusii destructus et dissipatus fuit locus fratrum minorum qui erat extra portam de Pille, pro defensione et custodia civitatis, quia si dictus locus devenisset ad manus hostium, de levi civitas Ragusii, poterat offendi, et eformatum misset in maiori conscilio, quod pro reparatione dicti loci donaretur eisdem infra muros civitatis alius locus, qua de causa acceptum fuit per comune

Zabilježeno je da postoji i bula pape Ivana XXII. od 15. listopada 1318, u kojoj papa iz avignona, gdje je bilo sjedište rimskih biskupa za vrijeme avignonskog sužanjstva (1309-1378), odobrava dubrovačkim franjevcima već obavljeno preseljenje samostana unutar gradskih zidina. Taj dokument objavio je Tadija Smičiklas u osmom svesku edicije Codex diplomaticus, a prije njega publicirao ga je eubel u petom tomu Bullarium franciscanum, no ni u jednoj publikaciji Državnom arhivu u Dubrovniku ona se ne nalazi.

Godine 1357, 18. srpnja, Dubrovčanin Dobre de Gambe sastavlja oporuku i u njoj određuje da se Maloj braći u Dubrovniku ima sagraditi bolnica (infi rmaria) s crkvom na čast svetoga benedikta. Što bi se iz svega toga moglo zaključiti? Franjevci su u Dubrovniku već od prve polovice 13. stoljeća i imaju svoj samostan svetoga Tome. Slijedom ratnih okolnosti vlasti su porušile stari samostan te se počeo graditi novi, unutar zidina. To se, navodi se u Odlukama vijeća, dogodilo u vrijeme kneževanja Paula Morocena. Iz drugih izvora poznato nam je da je Moroceno bio dubrovački knez od 1316. do 1318. godine. Dakle, jedina logična godina premještanja franjevačkog samostana u Grad je 1317, makar nam se za dobar dio te godine nisu sačuvali zapisnici dubrovačkih vijeća. Da jesu, zasigurno bi u njima bio zabilježen tako bitan događaj. Premještaj samostana potvrđuje citirani zaključak Velikog vijeća iz 1319, kao i bula pape Ivana XXII. Polovicom 14. stoljeća u oporuci Dobre de Gambe već se spominje i

samostanska bolnica, uz koju je svakako morala postojati i mala ljekarna.

Dakle, godina 1317. nedvojbeno je godina preseljenja samostana u Grad i uzima se za godinu utemeljenja ljekarne. Je li baš bila riječ o utemeljenju ili je i ljekarna premještena iz starog samostana svetoga Tome? Ako znamo za Medicinski edikt iz 1240, ako znamo da se franjevci u Dubrovniku nalaze već u prvoj polovici trinaestog stoljeća, ako Pravilo njihova reda nedvojbeno nalaže brigu o bolesnoj subraći, napokon, ako smo svjesni činjenice da je ljekarna franjevcima mogla biti značajna i zbog ekonomske koristi, jer se tada nije moglo živjeti samo od karitativne djelatnosti i milodara, ako sve to znamo, tko nam brani pretpostaviti da je franjevačka ljekarna utemeljena još ranije, u krilu prvotnoga samostana svetoga Tome, te da je 1317. samo premještena u nove prostore?

Za tu pretpostavku, istina, nemamo nikakvih materijalnih ni pisanih dokaza, ali ipak… No, bilo kako bilo, godina 1317. je općeprihvaćena kao neupitna.

 

Ulomak iz monografije 700 godina Ljekarna Male braće 1317. – 2017. / 50 godina Ljekarne Dubrovnik 1966. – 2016.

Autor: Zoran Perović